 Djevojcice slusaju poeziju ZIRAFA ZERALDINA Zirafa Zeraldina Dama otmena i fina Sedela u debelom hladu Na slamcicu pila limunadu Zirafe imaju dugacak vrat Zato im duze i po celi sat U neko letnje i toplo vece To zadovoljstvo niz grlo tece Odnekud iz dzungle naisao on Trapavi teski slon: - Komsinice draga, bas imas zgodu Piti hladnu limunadu a ne vodu... Na to ce Zirafa Zeraldina Kao svaka dama otmena i fina: - Ah, ali zato kada je gripa Ne pomaze ni satima da se sipa Caj oblozi nikakav lek A sve kao da traje citav vek Svako zadovoljstvo tako se plati Meni zbog toga grlo pati  PUZ TURISTA U predvecerje, u prvi mracak, Puz krenuo na put dugacak. Krenuo niz do, dole na reku, Na put dugacak cak i coveku. Zelenom livadom sto sjajem blista, Krenuo kao svaki moderni turista. Sve u kucicu, a kucicu na ledja, Svaki kamicak za njega je medja. Isao pravo, obisao levo, zatim desno Negde bilo lako, a negde vrlo tesno. Citavu zvezdanu noc putovao je tako, U zoru sa suncem k'o da se nije mak'o. Zatim je put reke naisla lepa Ana I puza ponela izmedju dva nezna dlana.  BIJELA PCELA* I po gradu i po selu, Trazio sam bijelu pcelu. Pitao sam mnoge ljude, Svi su stali da se cude: -Bijela pcela!? - gdje to ima, Valjda samo u snovima. - Znas li ti, strasni lave? - Necu da me ludom prave, Nema toga ni u prici... - Dobro, lave, daj ne rici. Kud cu, sta cu i na kraju, Stignem kuci zavicaju. Na livadi ispod kruske, Ana meni ko iz puske: - "Bijela pcela", cik mi reci, Sta se cudis, pa u Rijeci! _____________ *peti potomak i casopis za decu u Rijeci  HIPOPOTAM* I tam' i am' Hoda jedan hipopotam Nesnosno sunce pece Ni reka vise ne tece Umesto duboka i dulja Sada je prepuna mulja Tu ne moze da se kupa Reka je prepuna rupa Hipopotam snazni dasa Sebi brzo trazi spasa Nadje jedan dubok vir Hladnu vodu i svoj mir Tek sto umi pola lica Dodje i hipopotamica Prskati ga poce ona Bez pardona, bez pardona _____________________ * hipopotam - nilski konj  KROKODIL Krokodil je cudna zverka Iz prikrajka stalno merka Naoko miran iz svog mulja Prema zrtvi se necujno sulja Cim neka zivotinja vodi kroci Krokodil zverka na nju skoci Nije mi zao krokodilske koze I sto se od nje tasne mnoze Jer dok zedna gazela vodu pije Krokodila bi neko trebalo da bije  OSTRVO PORTO SANTO Ne volim zimu, sneg, ledenu santu, Dizem sidro, idem na Porto Santu. Ne volim ovu stud, ledenu hladnocu, Pakujem stvari i idem kuda hocu. Ne volim pahuljice, mnogo mi je draza Na Portu duga, prekrasna plaza. Ne volim celac, volim meki zlatni pesak, Toplo more i suncev blesak. Ne volim mecavu, gusi mi slobodu, Najvise volim toplu kristalnu vodu. Ne volim zimu i to ti je eto, Zato bezim tamo gde je stalno leto. PANONSKO MORE U DERVENTI Verovali ne bi al' nauka tako kaze Davno, davno, o veoma davno Derventa je imala morske plaze I sve oko nje bese vodoplavno Kad me neko sumnjicavo pita Ne verujuci u to i takva cuda Navedem dokaz iskopanog kita A poznato je kit samo morem krivuda Otkuda bi nastalo ime Broda Da nije bilo panonskih mornara Od Novog Sada donela ih voda Brod i u njemu sto ljutih gusara Pitam se sta mu bi zasto ode a ne osta Da se kupam na njegovoj pescanoj plazi Ukrinom plivam pa sve ispod mosta Hajde, more, vrati se pa me potrazi VEROVALI ILI NE... Deco, da li treba da verujemo, To sto u novinama kazu, Ili da zakljucimo da lazu? Najveca zivotinja na svetu, Moze se reci pravi hit, Novine kazu jeste plavi kit. Dugacak je trideset metara, Tezak sto tona i malo vise, Kao jedanaest slonova, tako pise. Maleni kitovi, odmah cim se rode, Imaju po sedam tona i bas kao iz vode Zure da porastu veoma brzo. Dnevno posisaju petsto litara mleka I za samo nedelju dana bez imalo srama Uznapreduju osamsto kilograma. To znaci da ove bebe rastu kao san Brzinom od cetiri kilograma na sat Ili sto kilograma na dan. Deco, da li da verujemo, To sto u novinama kazu, Ili da zakljucimo da lazu? Verujmo. ZEC I STRASILO Zeca muce traume Usred gredice graha, Vitez je zelene sume, Ali umire od straha. Strasilo u mirnom stavu Drzi ga netremice na oku, Uperilo pusku pravu Zec je u stalnom skoku. Srce kao bubanj tuce, Al' mladice fine socne, Gricka danas ko i juce Pobegne, pa opet pocne. Ej, strasilo, strasni stvore, Zar ti straza ne dosadi? Digni pusku malo gore, Da se zeko grahom sladi. MORSKI VUK Stari morski vuk, mornarcina bas prava, Dremucnu samo nacas i poce da spava. Dok ga ljulja more na palubi male ladje, I mornara mrgu san ponekada snadje. Dremucka on tako, jos se dimi lula, Kad do ladje dopliva ogromna ajkula. Ajkula je strasno zvere, koje morem pluta, Naumilo morsko zvere ladju da proguta. I dok sunce pece na nebeskom svodu, Trze se morski vuk i pogleda u vodu. Protrlja snene oci da vidi sta se morem valja I malo se strecnu kada spazi grmalja. Opsova nesto ruzno, pojede kutiju spanaca, Pa rece: Od maca strada ko se maca laca! Zamahnu rucerdom snagom teskog malja I zviznu u celenku strasnoga grmalja. Ajkula repata samo tuzno zacvili pritom I sta uradi na pucini - postade golub pitom. PROLECE I PRVE RECI LJUBAVI Odjednom prolece nezna breza pupi Ana i Stefan u parku na klupi Danas nema skole napolje iz kuce Sta li to jedno drugome sapuce Svuda sjaj radost suncani bal u travi Verovatno se radjaju prve reci ljubavi Ali zasto su se te reci tako tesko stisle Pa im ne daju da kazu ono sta misle Dok sanjare sami imaju reci prave Sada kada treba nikako da se otkrave Kuda sa ocima sta sa smesnim rukama Jos koje prolece i kraj ce tim mukama ANA I PAHULJICE Pahuljice, te princeze nezne, Leprsaju kao pcele bele, snezne. Odozgo, sa visina, iz nebesa, Ani na nosic neko brasno stresa. Pahuljice, te lepotice gizdave, Vesele, Anu zure da pozdrave. Prosipa ulicom belo carobni mag, Prekrivajuci brzo svaki novi trag. Uporno dugo, cak celog dana, Po snegu skakuce mala Ana. Pogleda u nebo, a sred lica, Sleti joj jato belih leptirica. LJUBAVNA Decaci i devojcice ne treba da se stide Kad razmene prve poljupce a odrasli vide I ne treba o tome naglas i na sve trube I deca treba da se vole, grle i ljube Zao mi je samo sto vise nisam dete Ljubio bih devojcice od glave do pete Jer bez ljubavi i ljubavnih strasti Ovaj ludi svet mogao bi propasti Znam sigurno da nema nista sladje Zato nek' se ljube sve mladji i mladje Zao mi je samo sto vise nisam dete Ljubio bih devojcice od glave do pete PRINCEZE I DECAK Zivele u zamku dve male princeze Veoma lepe i vitke k'o breze Pametne i dobre u svakom pogledu Al' nista nisu htele da jedu A odmah tu u blizini zamka Ziveo decak tanak k'o slamka U trosnoj kucici prepunoj bede Nije mogao da bira sta ce da jede Slucajno su se princeze i decak sreli I jos zelene jabuke zajedno jeli - E svasta - rekao kralj u cudu - Neka jedu samo zdrave da bud LJUBAVNI PRVACI Prvi put sam se zaljubio kao nista, Jos kao mali deran iz zabavista. Drugi put, ah te ljubavi prve i glupe, Kao prvacic u Anu iz trece klupe. A ja iz zadnje ko neka glupa bena, Mislio sam da ce mi ona biti zena. Treci put na moru jednog toplog leta, U devojcicu sto plazom sama seta. A zatim dodjose i one ljubavi prave, Ali ipak prve ne mogu da se zaborave. I danas je sve isto devojcice i decaci, Sto se zaljubljivanja tice pravi su prvaci. SKOLA I ANA Skola skola svakog dana Najdraza mi fiskultura I u skoli jedna Ana Najlepsa od svih cura S matematikom losa veza Sa istorijom tako-tako Dok je tu Ana ko princeza Meni skola ide lako Cim u skolu Ana kroci Treperava ko pahulja Stalno trazim njene oci U srcu me nesto zulja RASPORED U DJACKE KLUPE Ne volim ove rasporede glupe Zasto bas mene to uvek snadje Krivi raspored u djacke klupe Stefan i ja a s Anom bih radje Opet nesto tesko u srcu me tisti Idem u skolu al' bez imalo volje Neka ucitelj svoju odluku ponisti Ja bih taj raspored nacinio bolje To je zaista vrlo teska kazna Ta nepravda me strasno zabolela Skola je tako pusta i prazna U moju klupu i Ana bi volela SAMO LEPE ANE NEK' RADJAJU MAJKE Nema ni Ana pravo u svemu Dok ona prica ja imam tremu Pa ipak joj to nikada necu kasti Svaki njen osmeh hteo bih ukrasti Jer Ana je ljupka k'o iz bajke Samo lepe Ane nek' radjaju majke NASA FRANCUSKINJA Meni nista lepse Meni nista draze Avgust sunce more Sitni pesak plaze Dugo toplo leto I bezbrizni dani U plaveti morskoj Ko ptica na grani A subote jedne Stize tako ona Francuskinja lepa Iz grada Liona Nastale su tada Mnoge muke teske Sporazumevanje prstima Takorekuc peske Ali njena mama Dama lepa vraski Saznah iznenada Da govori naski Rekoh kao mudro: Madam, bon zur Ona meni: Dobar dan Ja ljosnuh na tur SVE TI U SRCU NESTO VRUCE Odjednom, dok si se najmanje nadao tome, Desilo se da te dva oka potpuno slome. Ne znas sta ti je, sve ti u srcu nesto vruce, Najradije bi da ti je razred i deo rodne kuce. Pitas se stalno ko taj nemir naglo prosu, Pa ne vidis nista samo njenu kosu. A dok ti plasljivo srce postaje sve tesnje, I njeni obrazi sve su rumeniji k'o tresnje. Tu tajnu vatru bas nista ne moze da stisa, Nju ne gasi ruka, ni voda, ni najjaca kisa. Mama, tata, tetke, niko tu tajnu da dokuci, I tebi je sve nejasno, toplo te nesto muci. DECAK MENI SLICAN Postoji kod nas u skoli Decak sto sasvim na me lici Devojcicu Anu mnogo voli U ljubavi kako i prilici Ona je ljupka ko princeza Bas nigde takve zgodnoce Danima ga nestasno zeza I radi s njim sve sta hoce Devojcice su tome vicne Decaci pomalo nespretni One veste simpaticne Oni zbunjeni i nesretni I kakav je to nacin i cin Devojcice draga ljupka Shvati - voli te decak fin I zato tako zbunjeno cupka DEVOJCICE Devojcice su oduvek nezne, lepe i fine, Ali zasto nas gledaju tako s visine? A mi decaci kao da smo zveknuti, Samo ih gledamo ne znamo ni beknuti. Desi li nam se greska k'o da pljusne kisa, Njihov glasni smeh niko da utisa. Na kraju skole, uz skolskog zvona zvuke, Rado bismo ih malo propustili kroz ruke. Nestane te ljutnje i bes naglo utrne, Sve zbog jedne Ane brzonoge srne. U dubini srca bas svakog trenutka, Tinja mala vatra zbog lepog Anutka. ANUTAK Skolska mi klupa kao kuca, samo vise zgodna, U njoj sa mnom jedna Ana, dusi mojoj srodna. Jedva cekam zoru i dan novi da osvane, Tesko je bez drugara, a jos teze bez Ane. K'o najlepsi cvet sja leprsava suknja cista, A u njoj pcelica Ana sva carobno blista. Svetli cisto sunce u njenim zenicama lepim, Cuvam svoju Anu i nad njom malo strepim. Svakog skolskog dana, minute ili trenutka, Svud me prate oci moje male Ane, Anutka. Skolska mi klupa kao kuca, samo vise zgodna, I u njoj sa mnom jedna Ana, dusi mojoj srodna. ANINA BALSKA HALJINA Od zlatnih niti sto ih sunce lije, Mama za Anu novu haljinu sije. Od bele svile carobnu haljinu malu, Najlepsa da bude na skolskom balu. Kojoj ce da se dive dok je Ana nosi, Ko cvetu koji svetli u jutranjoj rosi. Haljinu za dan njenog prvog plesa, Ko ptica od srece da poleti u nebesa. Haljinu za malu vilu, leprsavu kratku, I u njoj ljupku Anu, nasmejanu, slatku. Vise od svega Ana jedva ceka da vidi, Da li ce Stefanu haljina da se svidi. OSTRVO KOJE NE POSTOJI ILI ALONZO POSPANKO Barbari Levandovskoj U gradu Porto u Portugalu, U neko vreme ne tako davno, Ziveo usamljeno u kucici na zalu, Alonzo ribar, skromno, jednostavno. Alonzo Pospanko sve vise stario, A da nikada ni ribicu nije ulovio, U barci vise dremao nego ribario - A mnoge je morske uvale oplovio. Jednom je tako doziveo pravu idilu, Ribe su slozno njegovu barku Odgurale na srecno ostrvo Antilu, Dok je on uljuljkan cvrsto spavao. Probudio se na pescanoj plazi, Na pesku koji je od zlata bio, Nije mu jasno bilo sta tu trazi - Ipak je saku peska u dzep stavio. Tada je dosla mala Manuela: -Ti ces ovde zauvek ostati! - rece. Potom je njegovu barku spaliti htela, Ali Alonzo Pospanko brzo utece. - Ne, nikako, to ne dozvoljavam! Barka je jedino moje blago! U barci stanujem, jedem i spavam, Barka je moje zlato, milo i drago. - Vrati se kod nas, Alonzo - zvala Manuela. - Sve ces imati na Antili. - Vise volim da nista nemam u Portu, hvala. Dok su barka i on sve brze plovili. Nocu je stigao u Porto ne bas slavno, Toliko umoran da je zaspao uspravno. Ujutro ribarima isprica sta je video na Antili, Oni su se smejali jer nista nisu shvatili. - Pogledajte! - slavodobitno je Alonzo rekao. - Doneo sam pregrst zlatnog peska! Ali dzep je imao rupu, pesak bese istekao, Od cega je nastala jos veca burleska. - Imas bogate snove - smejali mu se u Portu. - Bio si na ostrvu koje ne postoji, samo snovi... Cak se i crna macka cerekala u vrtu, Od cega su joj se zamrsili dugi brkovi. GODISNJI ODMOR Odluce konacno mrav i mravica eto, Da odu na godisnji cim pocne leto. Dosta je bilo strke i teskog rada, Zasluzili su i oni malo odmora i hlada. Voz je jurio kroz sela, gradove i gore I napokon stigao na plavo more. A na moru sve neki narod fini, Obuce mravac gace a mravica bikini. Na sve strane zamor, smeh, valovi, cika Srecni mrav i mravica ko deca velika. Onda mravac: Bas je more zgoda prava! A mravica njemu: Mnogo lepse nego trava. I tako oni bezbrizni lece svoje zivce, Mravica pijucka sok, a mravac pivce. A nakon deset dana povratak, o kakva steta, Mravac rece: Draga, idemo i iduceg leta. MRAVAC KOJI NIJE VOLEO RADITI U koloni sve jedan po jedan Ide stroj mnogo vredan U visokoj sumi zelenih trava Slozno radi druzina mrava Al jedan mali nestasni mravac Stalno zastaje i menja pravac Zove ga tata zove ga mama Ne menjaj pravac koracaj za nama Ali on smugne u gustis trava Nece da radi vec zabusava Ne voli rad tu tesku stavku Legne u hlad i gricka travku Gleda to odozgo strogi mravlji car A zna se mravlji car ne voli nemar Mravce - rece on - imam za tebe lepu zgodu Neces da kosis travu nosices vodu Onda je mravac tesku vodu danima nosio I shvatio: Isto je vodu nosio ili kosio Pa zamoli cara tu mudru glavu Mravlji care i ja bih kosio travu MISEVI U VIKENDICI Misevi u kuci Ta vesela bratija Njima je svedno Sir ili hartija Moja biblioteka Za njih je suma U slast su pojeli Radovica i Rsuma Njima ne smeta Hartija dobra il' losa Eh, bas mi je zao Stradao i Mosa Njima je svedno Pesma ili slika Plavi cuperak... Stradao i Mika Pojeli lepu pesmu Preko celog stupca Mog dragog pesnika Pere Zupca Ti mali vrazi Otkuda su dosli Mnoge knjige i pisci Dobro su i prosli MALI RISTA Bio jednom jedan Rista Mrsav tanak kao glista Pojesti mogao sampita trista I jos jednu I taj Rista bio svasta Sve sto smisli ljudska masta Biciklista i sahista Gligorica tuk'o puta trista I jos jednom U gradu je hrabri Rista Rastom mali a dzudista Razbojnika pretukao trista I jos jednog A njemu nista Voleo je mnogo zvake A imao ruke jake Dobar majstor masinista Oplovio mora trista I jos jedno Slucajno upoznah tog tica Dok je isao iz vrtica LAVA SE NE BOJIM Bio lazan ili prav Ja od njega nemam strav Sa dve ruke jake muske Ja ga bacim poledjuske I opalim mu jos tri cuske Ne znam cemu sve te price Ne bojim se ni kad rice Te on je strasan, te car je sume Bio od krzna ili od gume Bio lazan ili prav Ja od njega nemam strav Mogu za rep da ga povucem Nece da slusa ja ga istucem Onda bude dobar kao mace Samo sto ne zacvili i zaplace Krotko stvorenjce sto samo slusa Neka me dirne neka pokusa Ne verujete meni, nek' kaze baka Ne bojim se lava, samo malo mraka KARADJORDJE Pitam se, deco, da li je Karadjordje, Pre nego sto je postao gospodar rata, Krao komsijske tresnje i grozdje, Da li se igrao topovima od blata? Da li je i on kao mi cackao nos, I krao jaja iz pticjih gnezda, Je li s proleca odmah isao bos I sanjao da skokne cak do zvezda. Sve mi se cini da nas hrabri DJordje Nije mogao tek tako voce da prodje. Jer oduvek je bilo da nas ono vuce, Zbog cega nas poneko i za usi povuce . Pre nego sto je hrabro ganjao Turke, Mora da ga je stalno mamila reka. Verovatno je kao i mi skakao gnjurke I polako stasavao do zrelog coveka. NIKOLA TESLA Jednom je mali Nikola Tesla Lezao na otkosu mlade trave Gledao u nebo zemlja se tresla Munje su sevale iznad glave Jest da je bio jos sasvim malo dete A vec je mislio na elektricitete Drugi put na potoku mlin stvara A vec mu u glavi bila Nijagara Na livadi sarenoj sred pticjeg bruja Vec se radjala izmenicna struja Jest da je bio jos sasvim malo dete A vec je proucavao elektricitete U Smiljanu buducem centru planeta Razradjivao je primenu elektromagneta Svet jos nije ni cuo za njegovu Liku A on je imao ideju za radio i Te-Ve sliku Jest da je bio jos sasvim malo dete A vec je znao da upotrebi elektricitete Ideja mu bese izbeci svaku zicu Sa kraja sveta cuti malu pticu Zato je odlucio bas celi svet: Mali Nikola, zasluzio si pet SINISA, PRVAK JUNACINA Imam necaka Sinisu Prvaka Junacinu Dobrog djaka Malog velikog coveka Viteza od Septembra Koji jedva ceka Da svrsi skolski cas - I uhvati gas Kod kuce ostali Drugari Macevi i pistolji Bas je to nepravda Protivno njegovoj volji Njega zatvorili u skoli Nije da nece Casna rec Tesko nije nista Ali od skole - Lepsa je sloboda Sirokog dvorista DECIJI PESNIK Pisao je pisao pesme decije Jer je znao da ce biti necije Sad se deca strasno muce Napamet te pesme da nauce Uh NOVI KRALJ Okrunite mene za kralja Bice lepse i sve kako valja Rece najmanji od svih mrava Mravuljak zvani Mudra Glava Zivecemo svi slozno u sreci Med i mleko svuda ce poteci Dosta je vladala brkata bratija I nama treba demokratija Slusa sve to sav narod sumski Ali ne razmislja bas razumski Sta misli mravuljak Mudra Glava Tako malen da pobedi lava Oduvek je takva navika bila Da svetom vlada snaga i sila Ne mozemo tu uciniti ama bas nista Ne ponasajmo se ko deca iz zabavista Nije bas da svako lava voli Al sila boga nikad ne moli Slusa mravuljak kako se narod glozi I nikako ne moze da se slozi Ne zeli narod novog kralja Navikao na ovog sto ne valja Jer kada bi svi slozni bili Lako bi i lava pobedili HRABROST U sred dzungle jedno vece, Kraj reke sto mirno tece, Susrete me malo mece I ni pet, ni sest rece: NE OKOLISAM I NE LAZEM, SAD CU U SLAST DA TE SMAZEM. POJESCU TE KO OD SALE, NAJRADIJE JEDEM MALE. Bas ne volim kad mi prete, Ni kad mi srce sidje u pete, I tu se onako bogovski uplasim, Al' se brzo snadjem i za kolt masim. O, IZVINITE, SALIO SAM SE, KAUBOJU. IDEM JA DA POTRAZIM MAMU SVOJU... Odjednom ce skruseno mece, To kaza i kao zec u gustis utece. BAKUTA NA PUTU Bas sam se mnogo unervozio Dok sam se sankama vozio Otkuda se tu bas nasred puta Tog trena nasla nasa bakuta Sada jos nesto cak izmisljava Dok tata hoce da me kaznjava A nisam je cak ni dotaknuo Dok sam k'o vetar promaknuo Da su bakutaneri zimi u kuci Ni nas prut ne bi trebao tuci ALEKSA Lepa i mlada mama Valeri Javljeno je ovih dana iz Pariza Rodila je zdravog sina Aleksu Lepseg od princa ili markiza Bas lepo ime kazemo svi mi Treba to i cesce da se dogadja Umesto raznih Patrika i Fransoa Sve vise Aleksa neka se radja DEDA U FOTELJI Gledam tako moga deda Velju, Kako je lepo zaseo u fotelju. Stavio naocare kao novine cita, Kobajagi cita a mislima skita. Kad' za trenutak u njoj zadrema, Usni kako se u kosmos sprema. Smesi se i sanja tu lepu zgodu, Kako leti u svemirskom brodu. Onda se odjednom pojavi baka, Pomalo nespretna k'o starica svaka. I kao slucajno zapne za fotelju, Sto probudi kosmonauta Velju. Deda onako sanjiv pomalo ljut i trom Kaze: Paznja, slecem na kosmodrom. TUCEM DEDU Tucem dedu u jednom mahu, Ne zaistinski nego u sahu. Na brzaka objavim mu rat, Dva-tri poteza i sah-mat! Cudom se cudi moj deda Velja, Kako ucenik nadmasi ucitelja. - Bogca ti tvoga sta radi malac, A znam ga dok je bio tek k'o palac. Onda polako pravi analizu, I misli o pobedi kojoj bese blizu. Lagano se tada za sedi brk cupne I od ljutnje prstom po sahu lupne. - Hajde jos jednom, mali vraze! - I pocne polako figure da slaze. Zamisli se deda i igra bez reci, Ponovo kad pobedim, on oci izbeci. BRKOVI Sto moj deda ima brkove! Sta brkove, brcine! Takve brkove kroz vekove Nisu imale momcine. To su brkovi od uva do uva, Deda ih ponosno suce, Taj brkajlija mene cuva, Cik onda neko da me tuce! Preko noci iza usiju ih sprema. Stalno me mame ti mamut-brci. Cupnem ih malko dok on drema, Pa sam onda u velikoj frci. Znam da se tako opasno gresi, Al' deda se probudi i samo smesi. ZIMA BEZ SNEGA Kakva je ovo zima kakvo vreme Januar prolazi a sneg ne veje Zelen park crven krov i sleme Baka vec razmislja u vrtu da seje Miruju sanke uspavale se skije Veselo se sunce smesi iza brega Toplo je svuda k'o da zima nije A mi smo zeljni pahulja i snega Budimo se tuzni svakog jutra I dugo gledamo kroz prozore Pa pomislimo sneg ce pasti sutra MAJKA Mojoj majci Zorki Kada majka kaze: Ti si moja sreca Postoji li koja rec i lepsa i veca I kada jos pritom njena ruka meka Zagrli u meni dete a odraslog coveka Primetim tada u dubini njenog oka Kako je ta ljubav velika i siroka Nista nije vazno kao sreca moje majke Ona je najlepsa princeza iz bajke Dodjem ili podjem njena me suza prati Tu veliku ljubav pruza samo mati Kada majka kaze: Ti si moja sreca Postoji li koja rec i lepsa i veca ZELJE Deca iz grada Budve Zele bele snezne grudve A deca iz rudarskog Bora Barem jezerce plavog mora Oduvek je to u svetu tako Zelis ono sto trenutno nemas Zadovoljiti sve zelje nije lako Al uvek mozes lepo da sanjas DOK DEDI CITAM JUNACKE PESME Junacku pesmu moj deda voli svaku, Al' najvise onu o Kraljevic Marku. Dok Marko Musu za percin vuce I moj deda k'o da ga sa njim tuce. Odjednom poskoci, hukce, lulu pusi, Ko sabljom mase dok nesto ne srusi. Baka mu se cudi, mrmlja, tiho krsti - Cuti, stara! - deda ce - Daj ne brsti. Deda se u sve to tako jako uzivi, Hoce tisinu, svi su mu nesto krivi. Kad Marko na kraju pobedi Musu, Kao da mu deda smace glavu rusu. LETO NA MORU Sta to u moru Ana i Stefan traze Trceci duz tople pescane plaze? To oni tamo gde barcice plove, Hoce ribice rukama da love. Prste kaplje vode, sunca, pene Skrivaju se ribice medju stene. Koliko sete ispuni njihove oci, Kada ribica iz dlanova iskoci. Trajace ova igra celog toplog leta, Kad pocne skola - doplovice seta. STA SAM VIDEO U PARKU Video sam leptira gde se smeje, Video pcelu - sred cvetne leje, Video pticu - peva u zraku, Video radost i leto u parku. Video devojcicu s cvetom u kosi, Video gde bubu na dlanu nosi. Video brezu u belom vezu, Video sunce ko zlatnu lepezu. TRI LEPTIRA I ZRNO GRASKA Tri leptira, tri sarena nestaska, Leprsali nad zrnom graska. Prvi rece: Gle, kakav je ovo stvor, Gde su mu vrata, gde carobni otvor? Drugi doda: Nema ni oci, niti ruke, Toliko je malen, ponecu ga bez muke. Treci viknu: Pa ovaj samo cuti, Njegova me mirnoca vec pomalo ljuti. Grasak u travi nikuda ne mice, Ne mareci za druzinu sto vice. MISKICA I MISKIC U plastu sena na sred cvetne njive Misonja Misica i Miskic srecno zive U susednom zamku od kadulje i sleza Zivi prelepa Miskica princeza Misonja otac zvani Dugi Brk Svakog se jutra da u ludi trk Misica mama mirna tiha zena Ne napusta kucu od zutog sena Miskic sinak poslusna brza skoka Stalno se igra kraj zamka i potoka I cujte tajnu sapnucu vam je krisom Miskic se zaljubio sav okupan kisom Mokar mu je repic sve do kasna mraka Dok princezu Miskicu ceka ispod maka Velika se ljubav rodila kraj vode Kud hodaju caplje i opasne rode Traje lepa ljubav tokom celog leta Na livadi sarenoj carstvu misjeg sveta ZIRAFA U KINU Zamislite samo kako je to divno, Kada zirafa ode u kino, Pa onako iz zadnjeg reda, Uzbudljivo slike prerije gleda. Dugovrata lepotica nikome ne smeta Dok joj pogled platnom seta. Al' u dusi joj tuga biva sve jaca, Kao i sama prerijom da koraca. Pa i nakon nekoliko sati - Zirafa i dalje sanjari i pati. Promicu jos dugo slike, ta carobna varka Dok ona tuguje u krugu ZOO parka. LAKI Kad dodje u nasu kucu bese kao klupko, Cupavozlatno, drago, nestasno i ljupko. Ne pozdravi ni s dobar dan, niti zdrav' Od svega sto cusmo bese samo - Av! Od jutra do navece jurio je dan svaki, Postade miljenik svih i dobi ime Laki. Rastao brzo: duga dlaka, rep, lepe usi, Bivao sve veci, drag, dobricina u dusi. Ni primetio nisam kad presta biti stene, Ko koga vise voli: ja njega ili on mene? Ta velika ljubav meriti se ne moze, Jednostavno mi se zavuce ispod koze. Godine, dani, casovi srece, sete ili tuge, Zajedno prevalismo staze teske i duge. I uvek, u svakoj prilici u stvari, Bez ostatka, Laki i ja najbolji smo drugari. Cesto primetim kako me prate ta dva oka I shvatim koliko je ta ljubav velika i siroka. Kad bi ova sreca mogla vecno trajati I ja bih mom Lakiju pomogao lajati. IMENA E, deco, deco, bas su zezanti Oni sto slonove zovu elefanti Slicno bi bilo kad bi malo slonce Umesto njegovim imenom nazvali lonce LOVRANSKI KESTEN Stari kesten iz Lovrana Ostao je golih grana I njegova bujna kruna Ostala je bez maruna* Tik kraj mora snena plava Do proleca kesten spava Na ulici jesen, vece Mirise kesten dok se pece U prolecna jutra cista On ce prvi da prolista MACKA Macka je pretrcala ulicu i Vesto za pohvalu svaku Izbegla auto za dlaku Ova macka ce i dalje Da prede Da jede Da sanja Miseve ganja A nama drago DUGONOGE ZDERONJE (Dopunjalka) Sred rita, blata, mulja i vode, Gacaju, sljapkaju dunoge .... (rode) Beze, skacu, al' sve je dzabe, U rodinom kljunu nestaju .... (zabe) Usred sasi, trske i gliba, Zavrsi i poneka jadna .... (riba) A ispod vrbe gde caruje mrak U njenom kljunu zavrsi i ... (rak) Kad nema zaba i riba iz vira Jede sve odreda i ne.... (bira) VECE PRED KISU (Dopunjalka) U basti, u travi Ljubicica se ..... (plavi) Ispod strehe, strma krova Nice lastina kucica .... (nova) U potoku kraj tarabe Kre-kre! Cuju se .... (zabe) Britko munja nebo sece, Odlazi dan, dolazi .... (vece) Grmi, seva sve se njise Bez' u kucu, eto .... (kise) MEDO I PCELE (Dopunjalka) Medo, medo, nije red Pojeo si sav nas ... (med) Kad bi samo malo htele Da te bocnu vredne ..... (pcele) Bolje lezi potrbuske Slatko jedi zrele ...... (kruske) U granama nesto suska Bup! Na nos pade medi ...... (kruska) KOLIBRI Kolibri je najmanja od svih ptica I carobni princ mirisnih latica Pogledaj njegov let i veste skokove Dok treperi i ispija cvetne sokove Uvek se pitam ko to malo cudo stvori I dok stalno leti kako se ne umori Sicusno zivo telo i dugi tanki kljun Ne znas ko je lepse obojen on ili zbun Njegov su zavicaj daleki bujni tropi Steta sto ne zivi i kod nas u Evropi Mogle bi u vrtu nase bujne ruze Da mu budu kuca da mu srecu pruze MALI I ODRASLI Sve dok smo mali i kratkih gaca, Niko od odraslih nas ne shvaca. Oduvek samo odrasli zare i pale, A niko ne zarezuje i nas male. Oprostite, odrasli, a sta to fali I nama sto smo musavi i mali? I mi bismo hteli, ustvari, Stari, Da i za nase misljenje neko mari. Nije valjda da od kad je veka, Niko nije za malog coveka? Navalimo na voce, vitamine, spinat, Porastimo brzo odraslima za inat. KRAVA CUDNA SPRAVA Ova sprava zove se krava Savrsena je i bez ikakve greske Pravi mleko od zelenih trava A to su zadace veoma teske Trava zelena a mleko belo Ko neslana sala iz neke price Sta radi ta spravica vreme celo Pa pase a ponekad bogme i rice Postoje mnoge sprave i masine Naprosto da covek moze da bira Al nigde nema spravice tako fine Koja moze da proizvede kacicu sira Odnekud tamo sasvim iz daleka Sa zelenih livada i malenih sela Ta spravica proizvede tone mleka Zbog toga joj hvala za velika dela |